• Od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2016. u Hrvatskoj su ubijene 72 žene od strane partnera, bivših partnera i bliskih muških osoba.
  • 88
    Muškarci čine 88,8% od prijavljenih počinitelja kaznenih djela nasilja u obitelji.
  • 14
    Godišnje u Hrvatskoj od 11 do 14 žena ubijene su od strane muškarca s kojim su bile u vezi ili braku ili u krvnom srodstvu.

Nasilje prema ženama

Nasilje u obitelji i prema ženama, za razliku od ostalih oblika nasilja, obilježava niz specifičnosti i karakteristika koje ga čine posebno štetnim i opasnim za pojedinca, ali i društvo u cjelini. Jednu od njegovih specifičnosti predstavlja i činjenica kako je ono rodno uvjetovano, u pojedinim slučajevima teško prepoznatljivo jer se javlja u različitim pojavnim oblicima, u pravilu bez prisutnosti svjedoka, traje dulje vrijeme, a žrtve uslijed straha i nepovjerenja u rad državnih institucija ponekad nisu sklone njegovom prijavljivanju, što dovodi do stvaranja velike tamne brojke toga oblika nasilja. 

Tijekom 2016. godine u Republici Hrvatskoj zabilježen je najveći broj ubojstava žena u zadnjih 7 godina (20 ubijenih žena, od čega 18 ubijenih od strane njima bliskih osoba ili partnera). To se događa u situaciji dok u istom vremenskom periodu statistički bilježimo sedmogodišnji kontinuiran pad prekršajnih djela nasilja u obitelji[1]. Uz jasan trend brutalizacije nasilja, odnosno tranzicije nasilja prema ženama i nasilja u obitelji iz područja prekršajnog u područje kaznenog prava, uočeno povećanje broja ubojstava žena ukazuje na to da zakonske, pravosudne, medijske te druge obrazovne i edukacijske mjere suzbijanja nasilja nad ženama ipak nisu polučile željenim rezultatima u smislu smanjenja broja slučajeva nasilja nad ženama s najgorim ishodom, već suprotno, brojke ubijenih žena, nažalost, rastu. 

Prema podacima Ministarstva unutarnjih polova, od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2016. u Hrvatskoj su 72 žene ubijene od strane njihovih supruga, partnera, bivših supruga ili partnera i bliskih muškaraca. Femicid u Hrvatskoj čini od 25 do 30 % svih ubojstava. 

Jedan od uzroka ove tranzicije nasilja iz područja prekršajno pravne zaštite u područje kazneno-pravne, pa onda i migracija iz lakših kaznenih djela u ona teža, leži u činjenici što prekršajni sudovi izriču blage, uglavnom uvjetne i novčane kazne te redovito puštaju okrivljenike da se brane sa slobode, dok se zaštitne mjere izriču u sve manjem broj slučajeva, a u onim slučajevima u kojima su određene, upitna je njihova učinkovita provedba. 

Usprkos velikoj sličnosti s osobama koje su u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici, partneri/ice koji su u kraćim intimnim vezama i koji ne dijele zajedničko prebivalište nemaju još uvijek u Republici Hrvatskoj odgovarajuću pravnu zaštitu (u prekršajnom i kaznenom postupku) od nasilja kojemu su izloženi od strane partnera/ica, odnosno zaštita žrtava partnerskog nasilja još uvijek nije našla odgovarajuće i dosljedno zakonodavno rješenje. Razlog je taj što zakonska definicija ne smatra kratkotrajne partnerske veze obitelji ili bliskim osobama u smislu pružanja odgovarajuće zaštite. Stoga se hitno moraju potražiti nova i bolja zakonska rješenja koja će ići u smjeru bolje zaštite osoba u partnerskim vezama. 

Brojke i dalje jasno ukazuju na značajnu i ozbiljnu fizičku ugroženost žena od strane bliskih im muškaraca (92 % muškaraca je počinitelja nasilja među bliskim osobama). Ovaj trend porasta najtežih kaznenih djela među bliskim osobama, te nepostojanje adekvatnog zakonskog okvira za zaštitu kratkotrajnih partnerskih veza, predstavlja poprilično alarmantne podatke traže hitno daljnje unaprjeđenje zakonodavnog i sustava kažnjavanja, kampanju osvješćivanja javnosti o ovom problemu (posebno muškaraca), edukaciju policije, pravosuđa i posebno državnih odvjetnika/ca te rad na prevenciji nasilja u obitelji i prema ženama na svim društvenim razinama.[1] Izvor MUP RH.